Imam 30 godina, a od svoje 25. godine sam u vezi. Veza je poprilično
ozbiljna, ali s obzirom na vrijeme koje smo proveli zajedno očekujem da
me zaruči. To sam mu jednom prilikom i rekla ali je on rekao da još
uvijek nije spreman na to. Bilo mi je pravo krivo jer mi je 30 godina i
osjećam se već staro, a on još uvijek nije spreman na to. Odlučila sam
da uradim nešto što nikad ne bi ni u snu pomislila. Naime, otišla sam u
zlataru, kupila muški zlatni prsten, zamolila tetu da mi ga spakuje u
kutijicu u obliku srca i odlučila da ću ja njega zaprositi.
Pozvala sam ga da izađemo na večeru u restoran koji je uvijek krcat. Ti
izlaze samo gospoda i elita, pomislila sam da me tu neće moći odbiti.
Kada je konobar donjeo vino, popila sam koju čašu, rekla mu da ustane i
kleknula ispred njega. Možete zamisliti njegov izraz lica. Postidio se
kao nikada do tad, ali prsten je morao prihvatit.
Nema komentara:
Objavi komentar